O meni
KRATKA AUTOBIOGRAFIJA
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM!
Hvala Uzvišenom Allahu na svim nimetima i blagodatima kojima nas opskrbljuje. Neka je salavat i selam na najboljeg od ljudi, na predvodnika ljudi, Muhammeda s.a.w.s, na njegovu plemenitu porodicu, na njegove vjerne ashabe i na sve one koje slijede Istinu do Sudnjega dana.
A zatim poštovani čitaoci želim da vam se ukratko predstavim. Ja, Jusuf Pajević, Allahovom s.w.t. voljom potičem od oca Ahmeta Pajević, poznatog u narodu po nadimku Hakija i majke Đulse, rođene Tulek. Moj Gospodar je odredio da me moja majka, neka joj se Allah smiluje, rodi 1954.godine u selu Kruševljani, opština Nevesinje. Tu su rođena i druga moja braća: Hamza, Mustafa, Halil, Husein i sestra Sevda. Moji roditelji su strogo vodili računa da nas odgoje u duhu naše lijepe vjere. U našoj kući se uvijek klanjalo i postilo, tako da smo prije naučili klanjati i sufaru nego što smo znali čitati i pisati. Naravno, kako je koje dijete završavalo osnovnu školu, tako je i odlazilo od kuće dalje na školovanje ili za poslom. Ja volim reći da ono što je lijepo i plemenito kod mene to je od mojih rahmetli roditelja i mog odgoja na selu. Međutim, i školovanje u gradu je imalo za posljedicu da sam pokupio dosta mangupluka sa ulice. Tada sam mislio da je to super a već odavno sam poželio da sam zadržao samo odgoj iz sela Kruševljani.
Nakon osnovnog obrazovanja, po želji mojih roditelja upisujem se u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Nažalost, u medresi ostajem samo dvije godine. Kao što sam rekao, onaj mangupluk koji sam upijao sa Sarajevskih ulica je doprinio da izgubim interes za medresom i ja napuštam i medresu i Sarajevo. Nisam bio svjestan koliko sam razočarao svoje roditelje i koliko sam im bola nanio.
Uglavnom, moj babo nije mogao dozvoliti da ostanem bez ikakve škole pa me upisuje na zanatu u Mostar. Molim Allaha dž.š. da mu bude milostiv na Danu kad se bude polagao račun. Iako slabog imovinskog stanja, puno se trudio oko nas djece. Nakon odslužene vojske radio sam u Trebinju, Nevesinju, Čapljini i Mostaru. Većinu radnog vijeka sam proveo u „Sokolu“ u Mostaru. U Mostaru sam studirao i književnost jugoslovenskih naroda. Od zavrsetka me dijelila samo metodika i diplomski, ali nikad to nisam priveo kraju.
U 26. godini ženim se sa Jasminom, kćerkom Murata i Nefe Ratkusić. Allah nam je podario i dvoje lijepe, hairli djece. Sin Kemal je civilni inžinjer (u Bosni se to zove magistar) compjuterskih nauka a kći Majda je ergoterapeut. Kao što su se moji roditelji trudili oko nas djece, tako i mi svoju djecu odgajamo u duhu naše lijepe vjere, na čemu sam neizmjerno zahvalan Uzvišenom Allahu.
1993.godine nas izgone iz grada u kojem smo živjeli i radili, prelijepog Mostara. Ni sanjati nismo mogli da će Milostivi Allah odrediti da svoju nafaku trošimo u Kraljevini Danskoj. U Danskoj sam se odmah uključio u različite aktivnosti, uglavnom vezane za naš narod. Dvije godine sam predavao Bosanski jezik našoj djeci, bavio sam se humanitarnim radom a i jedan sam od osnivača Islamske zajednice Bošnjaka u Danskoj. U međuvremenu moj sin se ženi sa Jasnom Kazić iz Rogatice. Sve nas je Uzvišeni Allah obradovao unukom Eminom. 2009.godine Gospodar Kabe me počastio da budem njegov gost, čime mi se ispunila velika želja da obavim i ovu lijepu obavezu, hadž. U želji da i druge potaknem na ovu časnu obavezu i da im pomognem, koliko mogu, da što bolje se pripreme za hadž , pogotovu oni koji planiraju putovati autobusom, napisao sam brošuru: „ Autobusom na hadž i hadž u praksi“. Također, nijet mi je da napišem jedan kratak podsjetnik obavljanja obreda umre i hadža. Sve vas koji ovo budete čitali najtoplije molim da me se sjetite u svojim dovama upućenim Milostivom Allahu s.w.t.
Pisano u Svendborgu u Danskoj mjeseca marta 2010.
Jusuf Pajević
Prvo da te poselamim: es-selamu alejkum.
Evo, pročitah ovu tvoju biografiju i saznadoh stvari o tebi koje nisam znao. Nisam znao da ti je ostao još samo jedan ispit do kraja fakulteta. Šteta je što si to batalio. Ne znam kakvo je stanje sada, ali ako bi postojala šansa da to okončaš lijepo bi bilo.
P.S. Emin je mašaallah presladak. Da mu Allah podari svaki hajr. Poselami familiju.
Mirza
Selam alejkum,
Nakon tvoje opširnije biografije zakljucio sam da si i ti svasta prosao u zivotu,,ali tvoja najveca vrijednost je da sluzis Allahu i Allah je toliko bogat da je njegova riznica nepresusna,,,Allah ti je dao sve na Dunjaluku a od tebe samo trazi da mu budes zahvalan,,,,vrijedan siii
Da te Allah ucvrsti na Njegovom putu,,,
Poselami svoju familiju !